Auti i ljudi

BMW 525i serije E34 i Branko Pintarić

Serija E34 u nas je imala nadimak "Kamatarka", a kako je publika koja voli BMW uglavnom mlada i ne baš pažljiva, uistinu je teško pronaći jedan uredni primjerak...

Branimir Tomurad |

Ranih 1990-ih u Hrvatskoj prosječni sumnjivi tip nije bio potpun bez - Kamatarke. BMW Petica E34, po mogućnosti 525i s benzinskim šestakom, bila je omiljeni izbor zločestih dečkiju. Prisjetimo se tog vremena, Mercedes je bio vozilo za penziće, a Japanci su bili nepokvarljivi, ali i toliko neugledni da su ih vozili samo oni najrazboritiji. Najbolje su se prodavali Volkswageni uvezeni iz Njemačke. Ovaj auto, E34, tada je bio relativno svjež i izuzetno popularan model - čežnja mnogih. Posljednji BMW s duplim farovima i bez nesuvislo velike količine elektronike i zbog toga je obožavan.

Kraj osamdesetih je za autoindustriju bio ujedno i kraj predimenzioniranih vozila, te početak ere optimizacije, racionalizacije i uštede u proizvodnji. Kamatarka je tada bila velika i masivna limuzina, ali danas su joj dimenzijama dorasli već čak i kompakti. Međutim, dojmom dobre izrade i opremljenosti i danas osvaja entuzijaste. Branko Pintarić, IT stručnjak iz Sesveta, nije joj odolio vidjevši ju u oglasu: "praktički ju nisam niti pogledao uživo, jer ispostavilo se da prijatelj u Dalmaciji živi odmah pored prodavatelja. Rekao mi je da je auto jako uredan i odlučio sam se na kupnju. Bio sam u potrazi za nekim autom koji bi me zabavio, bio malo retro ali ne previše, koristan, vozan i ne preskup za održavanje. Jako sam zadovoljan kupnjom", započeo je Branko pokazavši nam čak i kompletan alat na vratima prtljažnika i sve papire koji su došli s automobilom. "Uvijek me bilo strah auta koji dugo stoje, ovome je prednost što se stalno vozio, ali svega par tisuća kilometara godišnje. Svi su gumeni dijelovi zato bili u drobrom stanju, servisna knjiga prepuna računa, a unutrašnjost doslovce kao nova".

Klima je vrlo rijedak dodatak. Ova Kamatarka nema pak krovni otvor koji je vrlo čest dodatak na njima, ali možda i bolje. Naime, kanali iz šibera uvijek se pune vodom, a cjevčicama se voda dovodi do uglova karoserije. Uglavnom su zbog toga pragovi hrđavi. Ovdje koroziji nema traga, tek tragovi korištenja i sitne ogrebotine na plavoj "Lazurblau" boji. "Za jednog dvadesetpetogodišnjaka ova Petica se nalazi u vrlo očuvanom i još bitnije originalnom stanju, što se može ponajprije zahvaliti tome što je preko 20 godina bila u vlasništvu prve vlasnice koja ju je uredno održavala, o čemu svjedoči i potpuna dokumentacija servisa od prvog dana uredno pohranjena u registratoru."

Serija E34 nudila je širok spektar motorizacije od početnog četverocilindričnog 1.8-litrenog do osmerocilindričnog 4.0-litrenog benzinskog motora, te jedan dizel 2.5. Sredina ponude, a i prema iskustvima vlasnika, jedan od najpouzdanijih BMW-ovih motora je upravo 2.5 s oznakom M50B25. Radi se o šestocilindričnom rednom motoru sa 24 ventila, ali u varijanti bez varijabilnog Vanos sustava razvoda. Motor daje 140 kW/192 KS i sprinta za 8,6 s do 100km/h što i za današnje pojmove nije malo. Za razliku od većine ostalih youngtimera, s ovom limuzinom može se putovati visokim putnim brzinama čak i za današnje pojmove. Od dodatne opreme vozilo ima: metalik boju, dvozonski klima uređaj, Bussines radio kezetofon, 4x el. podizače prozora, te stražnje naslone za glavu. Branko je uz ovo dodatnu opremu dodao i 15“ originalne BMW Style5 alu felge, te kožni M volan.

Ova Kamatarka zauzela je počasno mjesto u garaži uz Vespu PX200, te se koristi isključivo u ljetnom razdoblju za putovanja izvan grada. Kad je riječ o troškovima, Branko nevoljko govori, ali ističe da je povoljnije nego voziti moderan dizel na kojemu treba reparirati dvomaseni zamašnjak, turbinu i možda DPF filter, iako je od kada je nabavio ovu Peticu uložio u nju više nego što ju je inicijalno platio. Trebalo je: napraviti redovan servis, kupiti nove gume, ugraditi novi auspuh, promjeniti spojku, promjeniti amortizere, reparirati klima uređaj... i još pokoju sitnicu da bi vozilo zasjalo starim sjajem. Za one najznatiželjnije prosječna potrošna u zadnjih 5.000km je 11,26L/100km, a čiste vožnje autoputem do 140km/h pada na 10L/100km. Sjajan rezultat!

Pravu avanturu Branko je s obitelji prošao ovoga ljeta napravivši 3150 km po Europi. Prije samog putovanja nije bilo potrebno ništa posebno na vozilu raditi, već samo proći rutinsku kontrolu tlaka u gumama i tekućina u motoru. Putovanje je započelo iz Zagreba preko Istre, zatim Slovenije i sjevera Italije (Trieste-Grado-Tolmezzo). Nakon spavanja u malenom alpskom mjestu Rangersdorf na seoskom imanju, preko veličanstvenog Grossglocknera spustili su se prema Zell Am See. Putovanje su nastavili Njemačkim autoputevima Bad Reichenhall-Munchen-Ulm-Stuttgart. Povratak je bio klasičan gastarbajterski Stuttgart-Munchen-Villach-Ljubljana-Zagreb u jednom danu i s hrenovkama u termosici, što gastarbajterskoj limuzini, kako ju Branko naziva u šali, nije predstavljalo nikakav problem. Pitali smo ga i kolika je kamata, ali dobili smo samo prijekorni pogled i zvuk zdravog šestaka koji odlazi s parkinga...