Auti i ljudi

Lada 2102 i Hrvoje Srpak: ruska posla

Kada pomislite da biste si mogli kupiti cool auto, Lada je posljednja na listi, ali s dobrim setom kotača i malo nižim ovjesom prava je hvatačica pogleda

Branimir Tomurad | 12.5.2017.

Ako vam tijekom vožnje gradom kroz ventilaciju uleti miris bogate smjese, ispred vas je Lada. Danas izuzetno rijetke u svakodnevnom prometu, a i nevoljene zbog ruskog karaktera i potrošnje, nepravedno su zapostavljene. Mlađi niti ne znaju koji je ovo auto, jer Hrvoje Srpak iz čiste je znatiželje skinuo oznake. Osim „Alien garage“ na stražnjem dijelu, na Ladi 2102 iz 1977. godine nema porijekla. Njegovo iskusno oko prije dvije godine na njuškalu je uočilo cool Ladu s prvim lakom i malo kilometara, opet, nakon što ju je vidio prije pet godina, a nakon komešanja i nećkanja od tjedan dana odlučio ju je kupiti i tek ju malo dotjerati setom old school kotača i nižim ovjesom. Takve se prilike ne propuštaju.

„Najveća fora bila je piknik košara koju sam prije puno godina dobio na poklon, baš sam se razveselio kada je sjela u gepek. Ladom sam prezadovoljan, mnogi me pitaju koji je to auto, stariji odmah znaju i sa sjetom prepričavaju svoje dogodovštine kada me negdje uhvate“, priču započinje Hrvoje, poduzetnik iz Zagreba koji je godinama radio kao automobilistički novinar. „Vozio sam svašta, i brzog i nebrzog, ali nekako sam se navukao na stare aute i sada uz Ladu imam i starog Mercedesa“, nastavlja pokazujući nam fotke na mobitelu. „Osim nižeg ovjesa i seta Abarth kotača koji su također izvrstan ubod s Njuškala, jedini dodatak je pištolj na privjesku ključeva“, smije se, ali nastavlja zabrinuto.

„Tražim limara i lakirera. Danas ih više nema koji su voljni za OK lovu popraviti rubnjake i pragove. Na ovom autu nema truleži, ali vozio sam ga skoro svaki dan jer mi je bio jedini auto. Ako ovo netko čita nek mi se javi“, nastavlja Hrvoje pokazujući bolne točke. Rubovi blatobrana dobili su površinsku hrđu. „Prvo je sve to malo strugalo, jer ovjes se nekoliko puta mijenjao i dorađivao. Ne postoje gewinde za Ladu koje kupiš na netu i zašarafiš gore, pa je ovaj ovjes moja i frendova kombinacija koja zapravo potječe s Lade Nive. Dugo smo to slagali, ali auto je tvrđi i fino se vozi.“ Nekada davno Hrvoje je vozio utrke, svoju je karijeru započeo u tadašnjem Škoda Fabia Junior kupu. "Više me to ne napinje, vozim se kao baba", komentira.

Lada je potpuno funkcionalna jer nije preniska, već je taman kleknula koliko treba da kotači uđu u blatobrane, ali i da se može popesti na bilo koji rubnik. Vožnja u Ladi zabavno je iskustvo. Motor ima puno momenta, ide s malo gasa, troši desetku uvijek i svuda, čak iznenađujuće malo. Doduše, u gradskoj gužvi se potrošnja može još popesti. Tank je uvijek pun jer pokazivač ne radi, i to je ujedno jedina neispravna stvar na autu. Usto, ruski auti poznati su po mušičavoj elektrici, a oni koji su vozili Nive znat će o čemu pričamo.

Skaj na sjedalima još je uvijek originalan, doduše malo oštećen na vozačkom sjedalu, ali šteta ga je zamijeniti. „Možeš lakirati i tapecirati, možeš kupiti brdo novih dijelova i složiti auto kako god hoćeš, ali dobru patinu ne možeš kupiti“, nastavlja Hrvoje napominjući svoju krilaticu koja je bila ideja vodilja za ovaj auto. I potpuno je u pravu. Kada smo ga upitali za najčudniju situaciju u koju je upao s Ladom, ispričao nam je zgodnu anegdotu: „imao sam važan sastanak, vrijednost posla bila je otprilike vrijednosti 2102 (slovima: dvadeset i jednu tisuću i dvije) ovakve Lade. Dvojio sam bih li stigao s njom ili da ju parkiram u kvartu pored. Dok sam ja dumao na semaforu, poslovni partner iz drugog auta je gledao u mene smijući se. Auto mu se svidio. Posao smo sklopili. Sad sam u milijonima. Ali vozim Ladu iz fore.“

OK, postao je ciničan, pa smo ga pustili da ode svojim putem. Druženje je bilo zabavno, a još je zabavnije bilo gledati kako se Lada s izblijedjelim žmigavcem uključuje u promet i okreće glave ljudi poput vijaka. Puno zabave za malo novca, to smo sigurni. Tko bi prije 10 godina rekao da će Lada postati vruća roba, zar ne?