Auti i ljudi

Trkaća Peglica i Marko Oto Juričev Martinčev

Na Rally showu Santa Domenica najmanji auto bila je Peglica koja je živi dokaz da za uživanje u vožnji utrka ne trebate puno novca

Branimir Tomurad | 6.12.2016.

Svi ljubitelji utrka u Hrvatskoj zasigurno jako dobro poznaju zelenu Peglicu koja se pojavila tiho sa svojih 18 KS pomalo pucketajući po reli i brdskim natjecanjima. Za volanom je Marko Oto Juričev Martinčev kojega uspoređuju sa Jean Cloude Van Dammeom. Ne zbog fizičkih proporcija, već broja imena i prezimena. Uvijek nasmijani entuzijast sada već u ozbiljnim godinama za jednog trkača, svoj je trkaći Renault Clio zamijenio Peglicom. Rađena po homologaciji za historic klasu koja u nas okuplja relativno malo vozača, Peglica uveseljava mnoštvo jer je najbolji dokaz da vam za uživanje u utrkama ne trebaju milijuni.

Atraktivnost je zajamčena, tvrdi Marko Oto, jer ga nikada s Cliom nisu gledatelji toliko oblijetali. Ova Peglica složena je za relativno malo novca, prisjeća se ponosni vlasnik: "Da nije bilo frenda Someka kaj me gural napred, da nije bilo te male garaže u kojoj smo sve napravili i da nije bilo Santa Domenice, ove Peglice ne bi bilo. Htio sam Ladu, jer privlačil me zadnji pogon, ali nju je dosta skupo složiti. Na Youtubeu sam videl Peglicu kak juri i zaljubil se u tu ideju. Zadnji čas smo ju slagali i startali. Sa 18 KS bili smo puževi, ali ne i zadnji puževi i to nas je malo motiviralo. Pa ovaj auto je složen sa tri soma eura od A do Ž", brbljavo će nam Oto prisjećajući se početaka s Kermit-zelenom Peglicom.

Ovogodišnji nastup na Rally Showu Santa Domenica već je bio ozbiljniji. "Somek je složil motor s portanom glavom, malo smo sve to pojačali, imamo sad već oko 35 KS i manje od 600 kg s pol tanka goriva. To je sad već ozbiljna pila", kroz smijeh će Oto sam sebi ne vjerujući da Peglica s tako malo snage radi iznenađujuće dobra vremena. Ovjes je originalni, jedino su sva četiri amortizera s Volkswagenova kombija T4. Trkaći set dijelova za mjenjač stoji tek 200 eura i nabavlja se iz Poljske i omogućuje nešto kraće omjere treće i četvrte te ima ravne zube pa je osjećaj pravi, kao u trkaćem autu. "Prva brzina i dalje zuji, svi koji su vozoli Peglicu tog se sjećaju", dodaje ponosni vlasnik.

"Volio bih da nas u historicu ima puno više. U slučaju Peglice, to je stvarno najjeftiniji ulazak u ovaj sport za kojeg ja znam, a vjerujte mi, svašta sam s godinama gledal i probal. Kad se razbiješ, blatobran je 80 kn, šajbe su free ak imaš par auta za dijelove, ali je problem kaj su Peglice iz oglasa skočile sa 100 na 500 eura. Sigurno zbog nas!" Dobre šale nikad dosta, pa nam se Marko Oto hvali i s najboljim suvozačem kojeg je ikada imao, a to je njegova supruga Sanda. Potvrdio je to i kada smo se odmaknuli od dvorišta, nije bio pod utjecajem, šali se.

Ovaj auto mogao bi biti još bolji, kao i svaki drugi. U utrkama je samo nebo granica, ali treba imati dovoljno novca za preinake. Ona najzanimljivija bila bi preinaka serijskog motora koji se uz petnaestak tisuća kuna ulaganja podiže na vrtoglavih 63 KS. Zanimljivo je kako Peglica pokazuje da nisu važne brojke, već odnos između njih. S dobrim omjerom snage i mase nema straha za konkurentnost na stazi. Uz malo vozačkog umijeća, par dobrih frendova i hrabrosti, eto krasnog hobija za provoditi vikende, zar ne?

Evo i videa u kojem možete doznati više o ovom malom, ali sada već pravom trkaćem automobilu. Video je na kanalu Oktanski sindrom kojeg možete pratiti na Youtubeu.