Kolumna

Psi laju o novim porezima, a karavani pored Carine prolaze

Auti od Nove godine poskupljuju. Morate kupiti sada kako biste uštedjeli. Svi bruje o tome, a ja se pitam kako BMW 318d karavan kod nas može biti čak jeftiniji od najjeftinijeg na mobile.de?

Branimir Tomurad | 4.12.2016.

Muke po kupnji automobila uvijek su se nekako vezale za predbožićno vrijeme. Prvo smo ludjeli s povlasticama koje su se morale iskoristiti i to se činilo do na staru godinu, zatim smo se tješili odbijanjem pretporeza i kupovali aute kao ludi, a zatim smo 2008. godine potonuli – tržište se prepolovilo, a na jedvite jade oporavili smo se do sadašnjih brojki. Od 2012. godine otkad je ukinuto odbijanje pretporeza, pravo je čudo da i imamo kakvo-takvo tržište novih automobila. Zatim je slijedilo razdoblje cvjetanja sivog uvoza, a najavljene su nove promjene koje će neminovno poskupjeti one najjeftinije aute. Koliko? Ovisi o CO2 i vrijednosti, ali ugrubo se može govoriti o rasponu od 3 do 30 posto.

Sivi uvoz opet će procvasti. Praksa je pokazala da su najvižljastiji u prilagodbi upravo dečki u kožnjacima koji su nekada uvozili na belgijske vize, a danas „imaju svog lika“ u carini i tipa koji im smulja fakturu (ne tvrdim i nemam dokaz da je tako, to je samo pretpostavka, objašnjenje slijedi). Svaki će ministar oštro osuditi sivi uvoz i tvrditi da se čini sve kako bi se spriječio, ali istina je daleko od toga. Obični politički aparatčici samo se igraju jednim te istim excelom umjesto da se uhvate srži problema. Primjerice, posljednje tri godine, iako smo imali sustav koji je obračunavao po CO2 i činjenicu da smo sada EU i da nema „uvoza“ već se obavlja „unos“, i uz činjenicu da smo „mi korisnici“ jako dobro usvojili sustav i počeli se lako i okretno po njemu ravnati, jedna nam je stvar ostala enigma – mišljenje carinskog službenika i njegova slobodna volja. Tu logike nema.

Carina je dugo na svojim službenim WEB stranicama imala potpuno krive podatke o obračunu trošarina. Dakle, nekome koga plaćamo trebali su mjeseci da ažurira podatke nakon što smo ušli u EU! Usto, Carina si uvijek ostavi manipulacijsku sivu zonu, a to je netransparentna logika prihvaćanja/neprihvaćanja originalne fakture i obračuna po tablicama za koje nitko ne zna gdje su, kako izgledaju i tko ih je i na temelju čega izradio. Najgore je što se ne priznaje, primjerice, procjena vrijednosti sudskog vještaka iz Hrvatske koji u obzir uzima štetu i stanje vozila te izrađuje dokument kojem je svrha dati realnu tržišnu vrijednost vozila po kojoj bi se auto mogao pošteno oporezivati.

Sudovi i Ministarstvo financija procjenu ovlaštenog sudskog vještaka priznaju, ali Carina ne. Ali zato se može priznati lažna faktura koju netko isprinta i ovjeri pečatom firme koja ne postoji. U teoriji naravno. Ne tvrdim da se to radi, ali sustavi sigurno nisu umreženi, a i čisto sumnjam da bi netko uložio dodatan trud da provjeri postoje li, kako moj kolega Daga kaže, firme „Precuzzani auto“ ili „Retorna chilometri Udine spa“ i što su one fakturirale posljednjih mjesec dana? A i zašto bi jedna Italija, Austrija ili Njemačka svoje porezne podatke dijelila s nama? Usto, kada prijatelju tražim BMW 318d karavan na mobile.de, sve proučim, a taj baš taj auto se u nas pojavi po 5 posto nižoj cijeni (sa svim davanjima) nego u Njemačkoj, govorim o tom autu s tim brojem šasije, što bih ja trebao pomisliti? Sumnjam da su u Njemačkoj cjenkanjem spustili cijenu za 35 posto već najpovoljnijem najpopularnijem modelu u klasi na mobile.de, zar ne?! Jedini logičan način je muljanje na carinjenju, nije li?

Po novom sustavu svaki se gram tereti određenim iznosom, plus još oporezivanje po vrijednosti. Ukratko, ispada da će jeftini auti od 10 tisuća eura s benzinskim motorima od oko 130 grama poskupjeti barem 300 eura. Oni skupi od preko milijun kuna pojeftinit će za stotinjak tisuća kuna. Da se razumijemo, u redu je da drakonsko oporezivanje poslovnih limuzina i SUV-a ipak malo pojeftini, iako to svi u člancima vole obojiti kao „uzimanje siromašnima da bi se dalo bogatima“. U teoriji, novim zakonom svi ćemo izgubiti, a rabljeni auti koje već vozimo preko noći će postati vrijedniji. Svi veliki pošteni uvoznici rabljenih koji pošteno obavljaju svoj posao i ulažu znatna sredstva, sve će što imaju na skladištu preko noći morati registrirati kako bi se oporezovali po starom zakonu koji vrijedi do kraja godine. Dečki u kožnjacima su pogođeni, ali ne toliko, jer imaju svega par auta koje su vozile sve njihove tetke doktorice iz Njemačke, a tih tetki ima par bataljona.

Ionako nestabilnu poslovnu klimu u nas stalno ljuljaju promjenama pravila igre. Poštene firme ulažu golema sredstva u biznis s autima, ali svima se ljuljaju ljestve pod nogama od neizvjesnosti. Uzrok je jasan: politički instalirana kasta, cijeli niz „savjetnika“ koji brljaju po onome što ne razumiju i potpuno promašena poanta, a cilj joj je kratkoročno učiniti da proračun izgleda ljepše i izdrži do sljedećih izbora. Da zaista brinu o proračunu, omogućili bi otvaranje tvornica koje bi proizvodile autodijelove. Ali te smo prilike već propustili maestralno lošim potezima bivših vlada. Trebali smo pokloniti zemljište i dovesti struju/plin/vodu o svom trošku i zauzvrat dobiti tisuće radnih mjesta. Lokalni šerif nije dobio 10.000 eura ispod pulta pa sada nitko od nas nema ništa od toga.

Sve su se te iste vlade bavile zakonima i izračunima oporezivanja ne bi li namakle novac. Jedino se nitko nikada nije dotaknuo logike po kojoj radi sustav koji te zakone provodi - Carina. Ako tu logike uopće ima. Ja sam uvjeren da nema nikakve, osim držanja socijalnog mira jer „ljudi imaju posao“. Em plaće, em pretpostavka da gubimo još i na muljanjima koja vjerojatno u njihovim redovima postoje. Ako mene pitate, ionako su u sivom najviše baš oni. Mislim na boju uniforme, naravno. Ja se pitam sljedeće: što će nam uopće Carina za unos automobila? Em im se isplaćuju plaće, em nitko ne zna po kojim pravilima oni rade svoj posao. Jedna zakonski priznata tabela s vrijednostima amortizacije od njih bi napravila - dinosaure. Da njih nema, ja bih kao građanin ujutro u Munchenu kupio BMW 318d karavan, a popodne bih na šalteru u Poreznoj upravi dobio uplatnicu jer se zna da taj auto nakon četiri godine u nas vrijedi pola novonabavne vrijednosti i - to bi bilo to. Već popodne sam oporezovan, registriran i osiguran. Sve gotovo u danu. Ali onda više ne bismo živjeli u Apsurdistanu, zar ne?