Povijest

Povratak u budućnost

Iako novi startupi žele prikazati drukčije, prvi moderni električni automobil došao je iz pogona General Motorsa

Vladimir Baće | 2.1.2017.

Prvi puta prikazan 1990. kao koncept Impact, General Motorsov električni automobil izazvao je oduševljenje javnosti i djelomično utjecao na američke zakonodavce da izađu s ambicioznim planom o 10 postotnom udjelu električnih automobila u prodaji do 2003. godine. Ponukani ovim razvojem događaja GM se neočekivano odlučuje na serijsku proizvodnju koncepta Impact, pod službenim imenom EV1. To je najviše iznenadilo same konstruktore koncepta, budući da Impact nije ni približno bio spreman za serijsku proizvodnju. Iako inicijalno zamišljen kao prednjepogonaš s dva električna motora, konstruktori se ubrzo odlučuju na tradicionalniji pristup s jednim motorom, no trebalo je razraditi i kompletan sustav baterija, njihovog održavanja, punjenja te upravljanja motorom.

Ono po čemu se EV1 razlikovao bio je njegov dizajn koji je bio prvenstveno usmjeren ka očuvanju energije. Iznimno aerodinamična silueta s niskim otporom zraka, kao i relativno uske gume sa smanjenim otporom kotrljanju činile su ga osjetno efikasnijim od klasične konkurencije. U usporedbi s modernim električnim automobilima, poput Tesle, EV1 je svojim dizajnom znatno odskakao od bilo kojeg drugog automobila na cesti.

Pušten u prodaju 1996., što je senzacionalno kratak razvoj za potpuno novu tehnologiju automobila, GM EV1 bio je dostupan isključivo kroz leasing program, u kojem se automobili vraćaju proizvođaču nakon isteka leasinga. Taj detalj ujedno je i najkontroverzniji u cijeloj priči, budući da je GM po isteku programa jednostavno uništio sve proizvedene automobile, što je pružilo plodno tlo brojnim teoretičarima zavjere koji su tvrdili da se radilo o uroti naftnog lobija. Iako je GM tvrdio da program jednostavno nije profitabilan, postoje mišljenja da se relativna uspješnost električne tehnologije koju je EV1 pokazao mogla iskoristiti kao argument pri uvođenju zakonskih normi o obaveznom udjelu električnih automobila na tržištu.

Prva generacija EV1 koristila je klasičnu tehnologiju olovnih baterija, koje su zbog svoje velike mase i niske efikasnosti pružale doseg od svega 80 km. Kao i s Teslom danas, EV1 polarizirao je javnost i oduševljavao svoje malobrojne korisnike koje je GM istodobno koristio kao svojevrsne ambasadore nove tehnologije.

Druga generacija modela, predstavljena 1999. donosi baterije većeg kapaciteta, dok je kasniji prelazak na Ni-Mh baterije donio i krajini doseg od 220 km. Nažalost, tehnologija punjenja bila je previše radikalna za tada dostupne instalacije. Kako bi osigurali veću sigurnost punjenja, GM je predstavio Magna Charge tehnologiju induktivnog punjenja, gdje ne postoji mogućnost direktnog kontakta s vodičem pod naponom. No taj je sustav zahtijevao 220 voltne instalacije koje su relativno rijetke u Americi što ga je činilo nepraktičnim u svakodnevnoj uporabi, s izuzetkom kratkih lokalnih vožnji.

Slično Tesli danas, EV1 stvorio je gotovo kultne sljedbenike koji su bili oduševljeni novim načinom transporta i uklopili ovaj automobil, relativno kratkog dosega, u svakodnevnu vožnju. Krajem 2003. GM započinje s povratom automobila iz leasinga i njihovim uništavanjem. Kao u neki prijašnji eksperimentalni programi, poput automobila na pogon plinskom turbinom, ogromna većina od 1100 proizvedenih EV1 završila je u preši. Iako povijesno značajan, EV1 program nije oduševio sve ni u GM-u. Kao i brojni drugi napredni automobili predstavljao je značajan trošak za proizvođača budući da mjesečna rata leasinga od nekih 550 dolara nije ni približno pokrivala trošak od 250000 dolara koliko je svaki proizvedeni EV1 koštao GM. No, istodobno je EV1 pomogao GM-u da razvije baterijske tehnologije, kao i proizvodnju karoserija od aluminija, što je koristio u kasnijim klasičnim i električnim modelima.