Povijest

Konobar, dajte još šest, što košta da košta!

Zamislite se u ulozi bogataša koji naručuje nekoliko novih primjeraka Porscheovog modela koji se već godinama ne proizvodi

Vladimir Baće | 30.11.2016.

U automobilskoj povijesti poznato je da se neki modeli proizvode iz čistog prestiža i zapravo prodaju debelo ispod cijene. Na Bugatti Veyronu VW je gubio gotovo 6 milijuna dolara po primjerku, a Mclaren F1 je na jedvite jade uspio pokriti sve troškove proizvodnje. Kod nekih proizvođača to je pitanje prestiža, no drugi će vas aktivno odgovarati od kupnje pojedinog automobila. Koliko ste, uostalom, AMG SLS Electric vidjeli na cesti?

Sličan slučaj bio je i s legendarnim Porscheom 959 iako njegova priča nije toliko priča o prestižu koliko ona o tipično inženjerskoj želi za savršenim proizvodom. 959 nije bio još samo jedan običan limitirani model, baziran na nekom postojećem, uz malo više snage i par naljepnica. Naprotiv, bila je riječ o automobilu koji je bio barem deset godina ispred svog vremena. Napredan integralni pogon s mogućnošću varijabilne raspodjele momenta, motor sa zrakom hlađenim blokom ali vodom hlađenim četvero ventilskim glavama i sekvencijalnim turbo punjačima te aerodinamika s debelim korijenima u natjecateljskom programu.

Kao posljedica ovog perfekcionizma 959 program je ispao znatno skuplji nego što se očekivalo. Unatoč službenoj cijeni od vrtoglavih 420000 DEM svaki je automobil bio gotovo dvostruko skuplji od planiranog. Stoga nije čudno da se Porsche nije baš "potrgao" ispuniti sve predbilježbe. Primjerice, automobil nije nikad dobio službenu homologaciju za USA. S obzirom na stanje firme krajem osamdesetih, sam trošak homologacije tog modela dotukao bi ih do kraja a nedostatak homologacije pružio je Porscheu priliku da jednostavno raskine ugovore i vrati polog potencijelnim kupcima, umjesto da isporuče vozila uz ogromne gubitke. Kao rezultat toga, do kraja proizvodnje 1988. isporučeno je svega 337 primjeraka te je u tvornici ostala određena količina dijelova i karoserija neisporučenih vozila.

Četiri godine kasnije na scenu stupa neimenovani sakupljač iz Macao-a i čini ono što i priliči osobi s ukusom i pozamašnim budgetom te naručuje od Porschea dodatnih 6 primjeraka. Ovdje se podaci pomalo razlikuju, ovisno o izvoru, no govorimo o šest do osam novih 959-ica proizvedenih četiri godine nakon prestanka proizvodnje, jedan za prijatelja a ostatak za osobnu kolekciju. Kako je i bilo za očekivati nisu bili plaćeni po originalnoj cijeni, već vrtoglavih 747,500 DEM svaki. S obzirom na to da je Porsche u tom trenutku bio na samo korak od potpune propasti, s jedva 14000 prodanih automobila godišnje, ovakav dogovor "ispod pulta", bio je dobar posao za obije strane. Ovi dodatni primjerci danas se nalaze u dobro čuvanim kolekcijama diljem svijeta, a šuška se i o nekoliko primjeraka koji su još nevoženi i u "salonskom" stanju. U svakom slučaju, s obzirom na financijske probleme s kojima se Porsche suočio krajem osamdesetih, povijest automobilizma je sretna da je taj model uopće proizveden.