Auti i ljudi

Porsche 911 Carrera 4 i Željko Gržetić

Imati Porsche znači voziti ga - ovo je priča o Carreri 4 iz serije 964 koja otok Krk ispunjava dobrim starim zvukom šesterocilindraša dok klizi na cup ovjesu i neodoljivim zlatnim BBS LM felgama

Branimir Tomurad |

Imati stari Porsche san je svakog ljubitelja njemačke autoindustrije. Pogotovo ljubitelja Volkswagena jer, budimo iskreni, to je ultimativni upgrade klupskog statusa i svojevrsni viši cilj. U šali te likove zovu Wagenašima. Oni zabiju aute u pod, a na putu za Woerthersee na najveći VW meet na svijetu, spremno sa smješkom izvade ključ od gewindi i kasicu čim ugledaju policajce pa se fotkaju s njima. Ako vam baš nije posve jasno, ne trudite se, možda je najbolje da posjetite neki susret i pokušate to pohvatati. Željko Gržetić, elektroničar i slobodni umjetnik s Krka, osim VW Corrada ima i Porsche 911 Carerru 4 iz serije 964 koja je dugo bila njegov san, a kupio ju je u Rijeci nakon dugih nagovora prijašnjeg vlasnika. Jasno, prošla je tretman koji ju čini puno privlačnijom pa ceduljice s "jel prodajete auto?" više niti ne broji.

"Volim neobične aute, u životu nisam dulje od tjedan dana zadržao u dvorištu auto koji je dosadan. Imao sam Golf III GTI sa 2.0 original motorom, pa ubačen VR6, pa V6, pa 2.0 TFSI i GT28R, paralelno Golf 1 1.8T iz 79', pa Golf Rallye, još uvijek imam Corrado, a tu su još bili i Golf V6 4MOTION, Bora Variant za svaki dan, A3 Sportback TFSI S-Line...", u dahu će Željko svoju priču u uredno posloženoj garaži i pritom skida navlaku s ponoćno plave Carrere 4. A samo sam ga pitao za poster s Golfom Rallye, zaista rijetkom pticom, da bi me u trenu zasuo podacima iz prošlosti i onima vezanim uz Elfera. Niži ovjes s cup oprugama i jedva pod blatobrane ugurane zlatne BBS-ice LM prigodne širine 9 i 11 cola najvažnija su modifikacija koja ovaj auto čini doslovce neodoljivim već na prvi pogled. Ova Carrera 4 proizvedena je 1993. godine, dakle posljednje godine proizvodnje, i nakrcana je opremom. U nekom trenutku imala je i Turbo spojler, četiri rupice nijemi su svjedok, sada vozi bez njega.

Paljenje starog Elfera je prava svađa taktova koji se u auspuhu miješaju proizvodeći specifičan zvuk. Motor je prešao malo preko 190.000 km, što za Porsche i nije neki problem. Zato i zvuči kao i prvoga dana, doslovce. Lagano puzanje preko dizalice na svjetlo dana i vožnja može početi. Željko navlači kožne rukavice s kojima je puno ugodnije držati trkaći volan od brušene kože, a na poziv uskačem na Recarov Pole Position kao kakva sponzoruša. Pravilo broj 1: kada ti netko ponudi đir u Elferu, ne odgovaraš nego odmah uskačeš. Nije to trenutak za oklijevanje niti vježbanje bontona.

Iz sjedala dvije kupole za svjetla izgledaju neodoljivo. Uz lagani gas, grijanje ulja i zvuk koji stiže iz stražnjeg dijela taj čudni nijemi prednji kraj poput droge djeluje na ljubitelje Elfera. To je u svim modelima isto. Od prvog dana do danas. Isto i neodoljivo. Na cup oprugama auto je tvrđi, ali zato što su progresivne čitavo vrijeme ljuljuškaju karoseriju dok negdje u zavoju snažno ne ugrizu i od ovjesa naprave beton. Nisu za svaki dan, niti za svakog vozača, definitivno. "Ja volim sve te detalje i svaka modifikacija ima svoju priču. Ovaj Recaro jedini je koji pristaje u 964, a ručicu mjenjača izradio sam prema specifikacijama iz tadašnjeg Carrera 4 kupa", započinje Željko otkrivajući detalje o autu i napominjući nešto vrlo važno: "sve su modifikacije reverzibilne, sve se može vratiti u original, tako da je auto ostao izvoran bez obzira na sve".

Nakon laganog zagrijavanja i točenja dođe vrijeme za pritiskanje gasa i uživanje u performansama. Stari Porschei su žilava i pouzdana roba, ali u današnje doba ima puno bržih automobila. Upravo zato ta se ubrzanja više ne čine nevjerojatnima, ali svejedno su to ozbiljne cestovne performanse. "Zanimljivo, ali ovo je najteži Porsche 911 kojeg su ikada napravili", nastavlja se na misao Željko kojeg to ne smeta. "Karakter, zvuk, način na koji vozi, ta linija u koju sam zaljubljen i svo ono vrijeme koje sam čekao da prijašnji vlasnik pristane prodati ga baš meni, od mene su učinile ovisnika o ovom autu i zato odbijam sve ponude i uživam u vožnji koliko god mogu."

Naravno, već nakon prvog pogleda jasno je da auti našeg domaćina nisu savršeni ispolirani predmeti u garaži koji služe gledanju. "Moji auti imaju ožiljke od kamenčića, nabijam im kilometre, modificiram ih po svojem guštu i svaki slobodni trenutak u svemu tome uživam." Nije teško složiti se s time. Upravo to je prava stvar i razlog zbog kojeg nikada ne smijete kupiti savršeno očuvani stari Porsche. Takvog vam je naprosto žao voziti pa umjesto onoga za što je napravljen služi kao predmet kojeg se čuva u garaži dok mu još malo ne naraste vrijednost. U posljednjih pet godina Porschei su postali bolji ulog od zlata.