Servis

Ako baš morate, na sve zaboravite, ali na kočnice nikada!

Kočnice su najvažniji dio automobila i izuzetno je važno da im redovno posvećujete pozornost - nije dovoljno samo mijenjati ulje, jer zbog zanemarivanja kočnica glava je u torbi

Branimir Tomurad |

Kočnice su najvažniji dio automobila i često se vozači prema njima ne odnose baš najbolje, odnosno posvete im pažnju tek kada čuju struganje ili osjete manjak njihove zaustavne moći. Drugim riječima, mnogi drže glavu u torbi, i to ne samo svoju. Sjetite se da u prometu niste sami, a odgovorni ste za štetu i ozljede drugih. Stoga, bolje je misliti odmah nego plakati kasnije.

Nije dovoljno prepustiti se tehničkom pregledu, važno je redovno servisirati automobil. U današnje doba zamjenski dijelovi nude jeftiniju opciju održavanja, no ugodno i sve češće iznenađuju ovlašteni servisi svojim akcijama zamjena diskova i pločica. Naime, za vozila starijih godišta često imaju i bolje cijene od običnih ili specijaliziranih manjih radionica. Usto, pozitivno je što ugrađuju isključivo originalne dijelove. Nemamo ništa protiv zamjenskih dijelova, ali u 90 posto slučaja originalni su dijelovi ipak bolje kvalitete.

Zamjena diskova traje vrlo kratko i mehaničari je u pravilu vole više nego samo zamjenu pločica. Demontaža starih i montaža novih dijelova najljepši je posao jer teče brzo i glatko, a rezultat je sigurno odličan i nećete se vratiti s tehničkog pregleda na reklamaciju. Nakon što se zamijene i diskovi i pločice, možete biti 100 posto sigurni u kvalitetu svojih kočnica i najbolje performanse kočenja. Jasno, auti stariji od 10 godina trebali bi proći pregled čeljusti i po potrebi ih reparirati.

Reparatura čeljusti traje nešto dulje, ali neophodna je ukoliko je u hidraulični sustav prodrla vlaga i napravila štetu. To je ono što ne vidite, ali zato je važno da to prepustite odgovornom serviseru. Kad se kaže odgovornom, misli se na onog koji ima tablu, radionicu, izdaje račune i svoj poslovni ugled stavlja na kocku ako nešto „sfuša“, a ne na fušera koji je simpatičan i „doma radi nakon posla“. Tijekom reparature mijenjaju se svi pokretni i gumeni dijelovi, rjeđe samo brtve. Na taj način možete biti sigurni da svaka kočnička kliješta dobro rade svoj posao i da su spremna za iznenadne situacije.

Tijekom zamjene diskova i pločica valja zamijeniti i svu kočničku tekućinu. Naime, ona s vremenom na sebe veže vlagu, vrelište joj se snižava i kočnice postaju potencijalno opasne jer, uzavrije li tekućina odnosno ulje, pedala će početi propadati. To nećete osjetiti u normalnoj vožnji, nego na autocesti ili na dugom spustu nizbrdo kada će kočnice raditi punom parom i postupno, ali i vrlo brzo, oslabjeti i naposljetku potpuno otkazati. Jasmo, to je pogotovo važno na autima s klasičnim automatskim mjenjačima koji ne daju efekt kočenja motorom pa su kočnice posebno opterećene. Pola litre ulja za kočnice stoji manje od 100 kuna, zamjena se može izvršiti vrlo brzo kad je već sve rastavljeno. Pametnije je da to činite redovno, odnosno svake dvije godine. Na tehničkom pregledu ispituje se vrelište kočničke tekućine, ali nemojte se prema kočnicama odnositi tako da prvo morate pasti na tehničkom da biste ih popravili.

Za apsolutnu sigurnost i povjerenje u zaustavne mogućnosti auta najbolje je promijeniti i diskove i pločice čim se istroše blizu specifikacije. Nemojte nasjesti na rečenicu "možete se još voziti do sljedećeg servisa pa ćemo onda mijenjati" jer se ona izgovara kad su diskovi već izbrazdani, a pločice pri kraju. Stavite li nove na izbrazdani disk, trebat će puno kilometara da se razrade kako treba i kako biste imali puni efekt kočenja. Nemojte se dovesti u situaciju da vam nedostaje "još samo jedan metar" jer se greške na kočnicama plaćaju na dva načina: jeftiniji limarijom, a skuplji ozljedama ili čak životom. Nažalost, najčešće nečijim tuđim.

Gotovo svi automobili ručnom kočnicom koče stražnje kotače. Najzanimljvija je iznimka Saab koji namjerno ima ručnu spojenu na prednje kako biste ju mogli podići "zub, dva" i odglumiti šperu na snijegu - švedski pristup problemu. I dok biste pomislili da Šveđani sugurno imaju problema s ručnom svake godine s obzirom na uvjete, vjerujte, nije tako. Njihove se ceste ne sole, vozi se na tzv. čavlericama (gume s čavlićima, nekad prisutne i kod nas, ali danas zabranjene zakonom) i vozački ispit ne može položiti onaj koji ne zna odreagirati kada se auto zanese. Za ovu je temu važno istaknuti da je sol 99-postotni krivac za probleme s ručnom kočnicom, a prodiranje slane vode uzrokuje brzu koroziju, a korozija velike probleme.

Ručna kočnica najosjetljivija je zbog izvedbe jer mora djelovati mehanički, a ne hidraulički. Naime, kada kočice nožnom kočnicom hidraulički sustav obavlja sav posao. No, hidraulika uvijek ima propusnost i kada bi parkirne kočnice radile hidraulički nakon duljeg vremena stisak bi popustio, a vozilo krenulo na nagibu. Zato se na njih djeluje pomoću sajli koje su zabrtvljene u svojim bužirima i putuju do stražnjih kočnica. Bubanj ili disk, svejedno. Sajle su jednako osjetljive na prodiranje vode čim im popuste brtve. Da svake godine provjerite te malene brtve od svega par kuna koje se nalaze na njihovim krajevima, podmažete sajle i sve zatvorite, možda ih čak nikada ne biste trebali promijeniti. Nažalost, takav scenarij je rijedak. Ako imate klasičnu ručnu kočnicu obje sajle za prosječni Clio/Punto/Polo stoje do 400 kuna, ali ako imate motoriziranu parkirnu kočnicu sajle su višestruko skuplje!

Slabija i starija vozila imaju klasičnu bubanj kočnicu. Sajle ulaze sa stražnje strane i prikvačene su za obloge. Sustav je vrlo jednostavan i u pravilu otporan uz minimalno održavanje. No, mana bubanj kočnica je u njihovom mogućem "lijepljenju" zimi. Zamislite scenarij: prođete kroz lokvu, smočite stražnje kočnice, parkirate, potegnete ručnu, a voda između stijenki kočničke površine bubnja i obloge zamrzne, zalijepi pakne za bubanj i zagorča vam život. Iskusniji vozači ne potežu ručnu zimi ako baš nije nasušna potreba. To preporučamo i vama. Mana bubnjeva je i što lakše blokiraju na skliskim podlogama zbog svoje tehničke izvedbe, odnosno karakteristike kočenja. Disk-kočnice lako se doziraju s porastom tlaka u hidraulici, dok bubanj raste do jedne mjere i - blokira. Donekle je bolje kada je sve friško složeno - obloge/cilindri/sajle.

Veća i teža vozila, pogotovo Mercedesi i Porscheovi modeli, straga imaju diskove, ali s njihove unutarnje strane nalazi se maleni bubanj za ručnu kočnicu. Malog je promjera i zato je osjetljiv na održavanje. Rijetko kada takvi auti dođu do desete godine starosti, a da barem jednom nije bila potrebna reparatura svih dijelova tog sustava. Jasno, neki vlasnici takvih automobila voze ih rijetko na kiši, a po snijegu gotovo nikada, no dovoljno je da su jednom krenuli s podignutom ručnom i šteta je tu - jak i težak auto, mali bubanj, brzo pregrijavanje. Dovoljno je 500 metara vožnje i eto potrebe za pregledom i popravkom.

Barem jednom u tri godine treba posvetiti pažnju sajlama ručne kočnice, čeljustima odnosno stražnjim bubnjevima. To vrijedi za prosječne vozače koji, statistički, prelaze oko 12 do 15 tisuća kilometara godišnje, dok oni koji voze više ili su često u zimskim uvjetima (Lika i Gorski kotar) to trebaju provjeravati svake godine.

Ljepota korištenja servisnih paketa i akcija je u tome što se ne morate zamarati iznenadnim troškovima već se sve zna unaprijed. Koristite naš ekspertni sustav koji će vam uvelike olakšati brigu o vozilu i koji će točno znati što i kada treba mijenjati. Jeste li se već registrirali?